Rusija - carstvo kontrasta
nedjelja, 30.06.2013.Najveća zvijezda ovog krstarenja svakako je bio St. Petersburg. Veliki broj članova posade ovdje uopće ne izlazi s broda, jer kažu da je procedura ulaska u državu u luci duža nego u SAD-u. Zna to potrajati sat vremena pa i duže, a isto tako prilikom povratka natrag. Mi smo imali sreće. Budući da smo to jutro bili među prvima, čekali smo svega 20-ak minuta.
U najvećem broju luka imamo besplatne autobuse koji nas voze do centra grada i natrag. Ovaj put taj bus bio je nekakav kombi, vozač ćelav, opasnog izgleda, ne zna riječi englekog. U shuttle busu (tj. kombiju) Rodrigo iz Čilea, Katie iz Engleske, deputie capetan i ja. Srećom je supruga spomenutog kapetana iz neke od zemalja bivšeg SSSR-a pa zna ruski i tako naše zamjenske karte prođoše, a mi krenusmo u grad prvi nakon gostiju.
Vožnja do centra po balkanski - 100 na sat, nagla skretanja, lakat kroz prozor i uz sve to pričanje na mobitel. Kad sam to vidjela, mislim se: "Evo mene u BIH, samo grubljoj i opasnijoj verziji". Povratak natrag bio je još zanimljiviji, raspalio on muziku do daske. Skoro da smo pravi pravcati party imali. Jedno je sigurno, u ovom gradu nikad nije dosadno. Prije dolaska u Rusiju upozoreni smo kako ne dolazimo u baš najsigurniju zemlju i da nikako ne bismo trebali ići sami nigdje. U večernji izlazak (imali smo overnight) svakako se najbolje zaputiti s nekim od dečkiju koji pričaju ruski.
Utisci o gradu? Predivan, ćudljiv i prepun kontrasta. S jedne strane očaravajuće građevine - velebni muzej Hermitage, tipične ruske crkve ili manastiri, the one with the candy roof, kako smo mi zvali crkvu Kristova uskrsnuća (poznatu i kao crkva Spasitelja prolivene Krvi), samo najbolji automobili, a s druge derutne stambene zgrade, simpatične Lade i sve njene siromašne sestre. Srednji stalež kao da ovdje ne postoji, samo bezobrazno bogati i oni siromašni. Nekakva napetost osjeća se u zraku, to je valjda taj poznati ruski temperament. Katie iz Engleske (koja bi uskoro trebala postati moja nova cimerica) sve je to prilično strano i čudno, ali meni s Balkana totalno zanimljivo i srcu blisko. Tako mi se i Istanbul silno svidio, kakav grad, kakva duša, premda je mojoj prijateljici iz Varaždina sve to bilo malo preludo. Definitivno nas jako određuje područje iz kojeg dolazimo.
Planirala sam i noćni izlazak u St. Petersburg ovaj put, međutim odgađam ga za mjesec dana. Dečki koji su išli u spomenuti vratili su se na brod u 6 ili 8 sati, kako tko. Živjela Rusija!
Oznake: kruzer, putovanje, rusija, St. Petersburg
